Đorđije Kilibarda, naš mlađani sugrađanin, rođen je u Nikšiću. Učenik je drugog razreda OŠ Olga Golović. U Džudo klubu ”Akademik” trenira od svoje pete godine. Đorđije za naš portal priča o džudou, o usklađivanju obaveza kao i o tome da je sebi već postavio visoke ciljeve u životu.
Kad i kako si počeo da treniraš džudo?
Džudo treniram dvije godine u klubu Akademik. Počeo sam da treniram sa pet godina. Odlučio sam da treniram džudo kad sam išao da gledam kako trenira moja starija sestra Anđela.
Odkud ljubav prema džudou?
Moj tata se bavio džudom i odavno mi je pričao o tom sportu, zato sam ga i zavolio.
Od koga imaš najveću podršku?
Njaveću podršku imam od svoje porodice, takođe i od svojih trenera kao i od drugara koji se raduju svaki put kad osvojim medalju.
Imaš li neki hobi?
Volim da guslam i pišem priče o narodnim junacima. Volim da planinarim, član sam PSD Javorka i do sad sam se popeo na nekoliko vrhova po Crnoj Gori.
Kako usklađuješ sve obaveze?
Obaveze usklađujem dobro, jer posle škole imam dovoljno vremena da se odmorim, uradim domaći, a posle toga idem na trening.
Možeš li da izdvojiš nekoga od trenera?
Moji treneri su Marinko Đurđevac i Predrag Stanjević oni me uče svemu i velika su mi podrška.
Koji su tvoji uspjesi i imaš li neku nagradu koja ti je posebno draga?
Za dvije godine osvojio sam 30 medalja. Prvo takmičenje mi je bilo kup Mimoza u Herceg Novom 2018. godine, kada sam imao pet godina i osvojio sam drugo mjesto. Dvije godine za redom osvajao sam zlato u kategoriji starijih poletaraca u Podgorici, prošle godine sam osvojio treće mjesto. Takmičio sam se na mnogim međunarodnim takmičenjima u: Beogradu, Banjaluci, Trebinju, Splitu, Mostaru, Berkovićima. Većinu medalja sam osvojio u konkurenciji dječaka starijih od mene najmanje dvije godine. Najdraža nagrada mi je sa Međunarodnog takmičenja Borsa open-Mostar, kada sam osvojio drugo mjesto. To je bilo najjače takmičenje.
Možeš li da se sjetiš neke zanimljivosti sa takmičenja?
Pamtim kada su organizatori pogroješili pa sam na jednom takmičenju radio polufinalni meč sa dječakom iz teže kategorije i posle duge borbe sam pobijedio pa sam ponovo radio u svojoj kategoriji i pobijedio.
Imaš li uzora?
Nemam uzora, kakav sam takav sam.
Koje su tvoje želje za budućnost?
Volio bih da ove godine budem prvi na Državnom takmičenju, a kad porastem da budem Svjetski prvak.
Imaš li neku poruku vršnjacima?
Svojim drugarima govorim da treba da se bave sportom, da je to dobro i zdravo sa njih.
Šta za tebe znači Nikšić?
Nikšić je moj grad i najviše ga volim. Kada osvojim medalju jedva čekam da se vratim u svoj grad da kažem svojim drugarima da sam opet pobijedio.
loading…