Najnoviji podaci o ženama, žrtvama porodičnog nasilja pokazuju da je u toku prošle godine čak 430 njih tražilo pomoć od Sigurne ženske kuće, prenosi CDM.

“Sigurna ženska kuća, SOS telefon Nikšić i Centar za ženska prava su podnijeli deset krivičnih prijava protiv državnih službenika koji nijesu koristili svoja zakonska ovlašćenja kako bi zaštitili pravo na život žrtvama nasilja u porodici. U poslednje dvije godine partneri su ubili Biljanu Kršikapu iz Nikšića, Veljdetu Ljiković iz Bara, Slobodanku Dragićević iz Pljevalja, kao i oca Olge Asanović-Džiknić iz Berana koji je branio svoju kćerku od muža, a koji je uprkos tome uspio da rani i nju i njenu majku”, navodi se u izvještaju SŽK za prošlu godinu.

Ipak, situaciju otežava to što Crnogorke zbog djece, familije, komšija i ne žele da se rastave od partnera koji su nasilnici. To je kod nas i dalje, nažalost, tabu.

“Osjećaj sramote, nada da će se nasilnik promijeniti i “da su djeca mala” su razlozi ostanka u nasilnoj vezi koje su žene najčešće navodile. Najveći broj žena 42 odsto se odlučuje da napusti nasilnog partnera tek nakon deset godina nasilne veze ili duže. Klijentkinje su obično trpjele višestruke oblike nasilja, npr. istovremno fizičko, psihičko, seksualno. Sve žene koje su se za pomoć obratile Sigurnoj ženskoj kući su bile žrtve psihičkog nasilja”, navodi se u izvještaju.

Više od dvije trećine žena koje su nasilje trpljele od strane sadašnjeg partnera su žrtve fizičkog i psihičkog nasilja istovremeno. Sa druge strane, oblike nasilja kao što su ekonomsko nasilje i proganjanje češće su trpljele žene od strane svojih bivših partnera.

Seksualno nasilje većina žena koje su se za pomoć obratile SŽK nijesu prepoznale.

“Ali su u toku razgovora iznosile da su ih njihovi sadašnji ili bivši partneri prisiljavali na seksualni odnos”, navodi se u izvještaju.

U skloništu SŽK je u toku prošle godine bilo smješteno 127 osoba i to 81 žena i 46-oro djece.

“Sve žene koje su se za pomoć obratile Sigurnoj ženskoj kući su bile žrtve psihičkog nasilja”, navodi se u izvještaju.

U praksi veliki problem predstavlja to što i dalje postoji veliki broj slučajeva gdje žene ne prijavljuju nasilje, pa je tako
od ukupnog broja osoba koje su se za pomoć obratile SŽK, njih 40,23 odsto prijavilo nasilje policiji, odnosno 173 osobe.

“Svaka treća žrtva nasilja od onih koje su prijavile policiji je odustala od postupka”, navodi se u izvještaju.

Osjećaj sramote, nada da će se nasilnik promijeniti i “da su djeca mala” su razlozi ostanka u nasilnoj vezi koje su žene najčešće navodile.

Crnogorska javnost mora da zapamti da u posljednje dvije godine znamo bar za četiri slučaja nasilja u porodici koji su imali tragičan ishod. To znači da su Crnogorke, bukvalno, na nišanu pištolja svojih muževa ili partnera.