Za istinsku humanost, za požrtvovanost i nadu u svjetliju budućnost, koju uliva i onima koji su nadu skoro izgubili, Dnevne novine “Dan” su Nikšićanki Ljubici Durutović darovale komplet knjiga iz njihove produkcije.

O njoj je pisao Trivo Zolak u svojoj knjizi “Čudesna moć žene”, naslovivši zapis “Humanistkinja za primjer”.

Nju su za 40 godina rada upoznali svi nevoljnici pod Trebjesom jer im se uvijek našla kad je trebalo. Ljubica Durutović je socijalni radnik u penziji i prije svega osvjedočeni humanista.

Jedna je među rijetkima u svom gradu koja je svoj radni vijek posvetila prosjacima, beskućnicima, djeci bez roditelja i svima kojima je ruka pomoći neophodna. Njena nesebičnost i posvećenost nijesu u društvu prošle neopaženo, jer je ova dama dobila i društvena priznanja za svoja zalaganja.

Djela Nikole Prvog Petrovića u izdanju “Jumedia Mont” uručila je Nada Janičić, referent u dopisništvu “Dana” u Nikšiću.

“Posao socijalnog radnika je težak do te mjere da je ravan rudarskom u jami, ali kada se osvrnem iza sebe shvatim da sam izuzetno bogata žena. Bogatstvo je tim prije veće kada znate da ste pomogli ljudima, iako uz brojna odricanja. Teško bih u tome uspjela da nije bilo porodice koja me je podržavala u svim situacijama, ispričala je sa ponosom Durutovićeva.

Kao neko ko je dao svoj doprinos u razvoju socijalne i dječije zaštite u 2013. godini Ljiljana je nagrađena plaketom od zaposlenih u socijalnoj djelatnosti Crne Gore. U moru plaketa i priznanja osim tog ona ističe i onu sa Zlatnim ključem koju je dobila od Centra za posredovanje Crne Gore, jer više od 10 godina volontira kao posrednik koji bivše supružnike uspijeva da uputi na pravi put da iako razdvojeni ostanu posvećeni i brižni roditelji.

Četiri decenije nije malo, ali ona kaže da bi opet svoj radni vijek provela upravo baveći se ovom profesijom, jer jedino je ispunjava kada čini humana djela i pomaže ljudima u nevolji i nemaštini.

Sve što je radila i radi dio je njene ličnosti i od nemjerljivog je značaja, ali ne zaboravlja ni kolege u Centru i Ministrastvu rada i socijalnog staranja od kojih je uvijek imala podršku.

“Moj doprinos je tim prije veći jer sam od svih kolega najduže u toj profesiji. Referati koje sam prošla omogućili su mi da se dotaknem svake zgrade, sela i zaseoka. I ako ništa drugo, toplu ljudsku riječ sam im pružila. Priznanja za moj rad su brojna i ne mogu ih pobrojati, ali najviša cijena je kada me se i u dobrom sjete ljudi kojima sam pomagala i pomažem, i žele da i sreću sa mnom podijele”, kazala je sa ponosom Durutovićeva.

D.D.