Aleksa Bulajić rođen je 29.03.2002. godine u Nikšiću. Za sebe kaže da je uporan i osoba koja zna šta želi. Ima zacrtane planove i drži se istih do kraja. Aleksa je košarkaš u Kirchheim Knightsima, u Njemačkoj. Njegov prvi klub bio je KK Panter. Nada se da će od sledećeg ljeta ponovo moći da pomogne nacionalnom timu, jer je to za njega predstavlja posebnu čast.
Za naš portal govori o počecima bavljenja košarkom, igri u Njemačkoj, planovima…
Zašto baš košarka, reci nam da li se sjećaš početaka treniiranja?
Moj otac je osoba koja me uvela u svijet košarke. Sa pet godina me i poveo na prvi trening u KK “Panter”. U “Panteru” sam proveo deset godina kod trenera Tomislava Jovovića. Za taj period me vežu jako lijepe uspomene. Jak trening, dobre ekipe, brojni domaći i inostrani turniri nešto čega se rado sjećam i danas.
Za koji klub sada igraš?
Predstojeća sezona će za mene biti peta u Njemačkoj. Na početku sam proveo tri prelijepe godine u mlađim selekcijama i razvojnom timu Ratiopharm Ulma. Za taj me period vežu jako lijepe uspomene i jedan od najvećih uspjeha u mlađim selekcijama. Izdvojio bih posebno učestvovanje na turnirima juniorske Evrolige na kojima sam ostavio vrlo dobar utisak. Od prošle sezone sam u Kirchheim Knightsima, gdje sam potpisao prvi profesionalni ugovor i sa kojima se takmičim u drugom najjačem rangu njemačke profesionale košarke “2. Basketball Bundesliga Pro A “. Radi se o dobro organizovanom klubu i gradu koji jako voli i poznaje košarku.
Da li je teško trenirati košarku?
Bavljenje košarkom nije lak posao. Svi znaju da je potrebno uložiti dosta rada i odricanja. Svaki sportista ima loših i dobrih dana. Moja je sreća što imam porodicu i prijatelje koji to razumiju i uvijek su tu za mene kada dođu teški periodi.
Da li je bilo teško napuštiti svoj grad, porodicu, prijatelje? Koliko često dolaziš u Nikšić?
Ljetnji period kada se klupska sezona završi najviše provodim u Crnoj Gori. To vrijeme koristim da se vidim sa porodicom i prijateljima, kao i da treniram individualno i radim na stvarima koje su u drugom planu tokom sezone.
Da li si igrao u nekoj od mlađih selekcija reprezentacije?
Za našu reprezentaciju sam nastupao u dva navrata do sad. U pionirima i kadetima. Poslednjih godina to nije bilo moguće. Prve godine juniora nijesam mogao da se odazovem zbog školskih obaveza u Njemačkoj, a posljednja dva ljeta nije bilo reprenzetativnih akcija zbog koronavirusa. Nadam se da ću od sljedećeg ljeta ponovo moći da pomognem nacionalnom timu, jer za mene to uvijek predstavlja posebnu čast.
Da nijesi košarkaš bio bi?
Da nijesam kosarkaš, sigurno bih svakako tražio karijeru u sportu. Od malena su me interesovali svi sportovi, pa bih sigurno pokušao da ostanem u toj branši.
Planovi za budućnost?
Planovi za budućnost su jednostavni. Trudiću se da radim na sebi, kako na terenu tako i van njega.
Poruka mladima?
Da pronađu nešto što ih ispunjava i da na tom putu budu istrajni kroz uspone i padove. Ako imate čistu želju za napretkom, rezultat na kraju neće izostati.
