Žitelji dijela Budoške ulice 3, u naselju Straševina, dvadesetak domaćinstava, iako žive na dva i po kilometra od centra grada gotovo deceniju i po čekaju da im 300 metara makadamskog puta bude asfaltirano kako bi bez problema mogli dolaziti do svojih kuća, piše DAN.
Najteže je, kako kažu, u jesen kada nastupe kiše, jer tada djeca muku muče kako da dođu do škole. Tvrde da tada moraju odložiti sve obaveze dok se vremenske perilike ne stabilizuju, jer im je bukvalno zbog rijeke koja teče ulicom, život paralisan. Kažu da obećanja za sanciju ulice dobijaju pred svake izbore i tako 15 godina, pa tvrde da na predstojeće oktobarske izbore neće izlaziti dok problem ne bude riješen.
Mještanka Olivera Vojvodić ističe da je situacija postala nepodnošljiva, ali da ih još više boli nemar lokalne uprave koja ni ne pokušava da stanje promijeni.
“Molili smo i kumili, ali niko nas ne vidi. To je više nego sramno. Život u ovome kraju nikšićke opštine paralisamn je sa prvim kišama, čak i najmanjim, jer ne možemo obavljati ni svakodnevne aktivnosti. To kažem poučena iskustvom, jer kada mi se sin ženio, od rijeke jedva su svadbari prišli kući. Teren je nizvodan, pa je svako „prškanje” uzaludno. Zadžaba se sipa rizla jer je voda odnese. Uz to domaćini svako za sebe pravi brane kako bi zaštitio kuće i dvorišta i drugome pravi nepriliku. Ljeti se gušimo u prašini, a s jeseni i tokom zime moramo obezbijediti ribarske čizme da dođemo do svojih domova”, ogorčena je Vojvodićeva.
Ona ističe da od uzaludnih obećanja nemaju ništa, te da ukoliko im ne asfaltiraju ulicu, na izbore izaći neće.
“Stiče se utisak da živimo u najzabačenijem kraju zemaljske kugle, a ne tako blizu gradu”, kaže Vojvodićeva naglasivši da će nadležne u Opštini prozivati sve dok im ne riješe decenijski problem.
Đole Bijelić kaže da ne vrijedi situaciju prepravljati, već bi trebalo stanje iz korijena mijenjati.
“Džaba nasipanje po principu – lopata ili dvije pijeska, kada bujica ponese i ono utabano, a ne tek nasuto. Djeca se stide da u gumenim čizmama dođu do škole, pa se prezuvaju na kraju ulice i čizme ostavljaju u grmlje, kao što je to bio slučaj dva vijeka unazad. Da li treba da živimo po savremenim standardim, o čemu se neprestano propagira, ili treba da se varaćamo u prošlost i podsjećamo mladše naraštaje kako su nam živjeli preci? Više je nego tužno kada se sagleda pravo stanje stvari. Uz to ni bašte ne može obrađivati jer nam je povrće zabetonirano kamenom prašinom”, kazao je Bijelić.
On ističe da im gosti nerado dolaze jer ljeti se zalijepe u prašini, a zimi i s jeseni se kupaju u rijeci zarad čaše razgovora ili šolje kafe.
“Nadležne nije natjeralo na razmišljanje ni to da nam saniraju posledice i urede put, iako smo prije šest godina u vrijeme poplava pretpjeli štetu od više desetina hiljada. Od novca koji smo utrošili za sanaciju objekata mogli smo izgraditi nove. Ako Opština neće da nam asfaltira 300 metara puta, gdje je Elektroprivreda, koja je te zime od vode koja nam je poplavila imanja proizvela milione megavata električne energije?”, istakao je Bijelić, pozivajući Opštinu Nikšić i EPCG da se dogovore i riješe im problem, jer više iz sopstvenih sredstava ne mogu sanirati posledice niti put do kuća, jer svaki kamion rizle ih košta 100 eura.
Mladen Ognjenović, čija kuća se nalazi na najnižoj tački, ističe da je sam morao da pravi drenažu kako bi se spasio od vodene bujice.
“Sva voda od samoposluge u Straševini, odnosno od podvožnjaka kod vrtića završi na mom kućnom pragu. Dvorište mi je plavilo pa sam bio primoran da i se od vode branim drenažom. Nebrojeno puta sam čak i nadležnima ukazivao na činjenicu da i efekta nema nasipati put, ako ne izgrade drenažu i to sa obje strane puta, pa sve dobro nasuti i uvaljati i onda asfaltirati. Ipak, nadležni za to ne haju. Vjerovatno, nema para. Čuo sam da je odobreno asfaltiranje ukupno 4,5 kilometara puta u svim mjesnim zajednicama. Ako se ima u vidu činjenica da bi širina asfalta trebalo biti najmanje šest metara, samo asfaltiranje koštalo bi 32.400 eura, dok bi za izradu drenaže, nasipanje i valjanje trebalo izdvojiti još petnaestak hiljada eura. Ako se sve to sabere, ispod 50.000 eura ova investicija ne može biti odrađena kako valja”, kazao je Ognjenović, izražavajući nadu da će se i oni naći na listi prioriteta.
Foto: Vijesti.me
D.D.