Sarajlije, igraju spontano, autentično, igraju u potpunosti iz njih samih. Scena je okružena publikom, kao što je Sarajevo sa svih strana okruženo brdima – tako se i ova predstava igra u gradu u kotlini.

sec

Predstava sva drhti od osjetljivosti i spontanosti. Scenografija je potpuno svedena samo stolovi i stolice a sva radnja se dešava u jednoj večeri, jednoj noći i to za tim stolom. Za stolovima sjede živi, a tu su i prazne stolice ostavljene za one koji nisu sa nama, a čije je prisustvo, opet, toliko snažno.

third

Na kraju bih završio riječima pisca drame: ,,Prošlost je kao bumerang”, uvijek se vraća. Moramo naučiti uhvatiti taj bumerang prije nego nas ponovo povrijedi, ne da bismo ga odbacili i zaboravili, već da bismo spriječili da nam osakati budućnost”.