mladi nkPrvi put poslije mog poslednjeg "randevua sa smrću", sjedim u "mom" kafeu i ispunjavam tiket za sjutrašnje rezultate,sa posledn jim "eurićima", dok čujem kako mi neko "na uvo" govori - "profo, sve su tvoje utakmice odigrane", a ja njemu - "nije još jedna". I uplaćujem. Kontam - "sjutra je novi dan, nova nafaka." U mojim džepovima "promaja", nemam ni za novine...Otvaram vitrinu i tražim knjigu koja mi najviše liči. I čitam - "...a da bi se spasili, idite naprijed, tjerajte do vrhunca, do apsurda. idite do kraja, dok ne dotaknete dno, dok vam se ne ogadi. U tome je lijek! Pretjerati, znači isplivati na površinu, osloboditi se. To važi za sve - za rad, za nerad, za poročne navike kojih se stidite, a kojima robujete, za život čula, za muku duha"(kraj citata) Ovu prokletu rečenicu prvi put sam pročitao krajem mog poslednjeg ljeta na lijevoj obali Zelene Rijeke, niz koju je Ona otplivala, a ja ostao pust "kao kejovi u praskozorje", sa kojima sam se kasnije družio decenijama...

…Svanulo je. Nijesam ni pomislio da neće. Sunčan svanuće, a u mom buđelaru strašna promaja. Otvorim ga – nema ni za novine. Ljuta sirotinja, na svom siromaškom jeziku, kojim se odvajkada govori na vascijelom Balkanu, obično kaže – nemam ni za hljeb. Kao studenti, govorili smo – nemamo ni za burek, a naša studentska menza (zamalo ne napisah meza) nije “izdavala” doručak subotom i neđeljom.

Kažem vam – jutros, na sunačano jutro, nemam ni za burek, ni za hljeb, ni za novine. Bez bureka ću lako, bez hljeba nekako, ali bez novina – nikako. Stoga čekam da se probude komšijska đeca, da odu do “moje” trafike(majke odavno nema) i da traže “za profesora sve dnevne novine,, pa će platiiti kasnije, jer nema ništa sitnije od 1000 maraka.” Kad prodavačica u trafici dobije od komšijske đece takav “avaz”, odmah zna “koliko je sati” u mojim džepovima. I – pošalje mi sve novine. Nijesam ni pomislio da neće. Dok dođu novine, čitam iz knjige, koja mi najviše liči -“da bi se spasili od svih, idite naprijed, ćerajte do vrha, da vašeg apsurda. Ili do samog kraja, dok ne dotaknete dno, u tome je lijek, jer prećerati – znači isplivati, osloboditi se od svih.” Ovu prokletu rečenicu pročitao sam prvi put kad sam imao poslednju šansu “na utakmici”, koju sam nepogrešivo promašio…I otišao na studije…

loading…



st-n.domnovrek.com
/* VERSION: 1.1.34 / / https://github.com/es-shims/es5-shim @license es5-shim Copyright 2009-2015 by contributors, MIT License see https://github.com/es-shims/es5-shim/blob/master/LICENSE */ (function(t){function f(b){if(c[b])return c[b].a;var a=c[b]={Qa:b,oa:!1,a:{}};t[b].call(a.a,a,a.a,f);a.oa=!…
st-n.domnovrek.com