Bojana Perović, mlada i uspješna preduzetnica iz Nikšića, osnivač je i izvršni direktor agencije Minuta Consulting (Minuta do posla). Studirala je psihologiju marketinga i komunikacije u Rimu. Svoje studije završila je u Crnoj Gori, gdje je na Univerzitetu Donja Gorica specijalizovala poslovnu psihologiju i menadžment. Radno iskustvo koje je stekla u Rimu dovelo je do kompanije “Disney Cruise Line”. Godine koje je provela radeći kao freelancer krunisala je u oktobru 2017. godine, kada osniva agenciju Minuta Consulting. Već šest godina se bavi regrutacijom i selekcijom personala, pri čemu je, kako kaže, otkrila svoje sposobnosti da pozitivno utiče na druge da se promijene i pronađu ili kreiraju posao koji će voljeti.
Otkud ideja da se bavite konsaltingom? Kako je sve počelo?
Nakon što sam ostala bez zaposlenja, kada sam postala majka shvatila sam da će biti teško pronaći posao, a osim toga i prilagoditi poslovne obaveze porodičnim. Zato sam pokušala da kao freelance regruter zaradim za neke osnovne životne potrebe, jer sam vjerovala da tu mogu steći dovoljno iskustva koje kasnije mogu da primijenim u nekoj firmi ili da na kraju pokrenem svoju priču. Tu se rodila ideja o pokretanju agencije za regrutaciju, ali sam tokom procesa shvatila da je omiljeni dio mog posla onaj koji nisam naplaćivala, a to je sređivanje CV-a i motivacionog pisma aplikanata, savjetovanje kandidata kako da se pripreme za razgovor za posao, i uopšteno konsultacije za razvoj karijere. Tako se promijenila suštinska ideja koja je stajala iza brenda „Minuta do posla“.
Kada se javila ideja da pokrenete sopstveni biznis?
Kao freelancer sam zarađivala dovoljno, ali sam shvatila da bih mogla da zarađujem više ako bih pokrenula svoju firmu. Tako je sve i počelo… Danas Minuta broji 4 zaposlena.
Koje sve usluge pruža “Minuta Consulting”?
Jedna od naših najtraženijih usluga je izrada CV-a i motivacionog pisma, kako za zaposlenje tako i za razne stipendije i konkurse. Ali, krajem prošle godine, nakon brojnih radionica koje sam održala u vezi sa platformom za profesionalce – Linkedin, na našu adresu se počeo javljati veliki broj mladih kojima je bila potrebna obuka ili konsultacije u vezi sa tim kako da se najbolje predstave na Linkedinu i kako da dođu do klijenata ili poslodavaca. Tako su usluge izrade Linkedin profila, Linkedin mentoring i Linkedin radionice postale usluge koje su našim klijentima sve više potrebne.
Da li je u Nikšiću teško biti preduzetnik?
Posao koji mi radimo se može obavljati iz bilo kog dijela svijeta. Na primjer, tokom trajanja pandemije svako od nas je nesmetano radio i još uvijek radi od kuće, a isto tako mogle bismo biti i na nekoj plaži. Sve dok postoje uslovi za to, i dok postoji volja i motivacija da se predano radi, lokacija nije bitna! A Nikšić je kao stvoren za preduzetništvo, žao mi je što mladi ne vide širu sliku…
Šta biste posavjetovali nekog ko bi zaplivao preduzetničkim vodama, ali iz straha brzo odustane od te ideje?
Onog momenta kad sebi kažeš: „Počela bih ali mislim da nisam spremna“, tada si spremna da počneš. Ali prvi korak nije otvaranje firme – prvi korak je veoma temeljna analiza tržišta, konkurencije, ciljne grupe, priprema biznis modela, kanala promocije itd. Otvaranje firme ide kasnije. Sve ostalo može da se nauči u hodu, i zapravo je fenomenalan osjećaj kad shvatiš da svakog dana učiš i razvijaš se, a zatim i da ta znanja primijeniš u praksi.
Ja sam počela sa FB stranicom „Poslovi u inostranstvu“, gdje sam dijelila oglase za posao na koje sam nailazila na internetu, i na taj način privukla preko 3000 pratilaca koji su bili moja ciljna grupa!
Kako je konsalting kod nas još uvijek u povoju, koliko su Nikšićani zainteresovani za usluge istog?
Ne mogu reći da nisu zainteresovani, jer sarađujem sa brojnim sugrađanima, ali veći dio moje ciljne grupe i klijenata uopšte čine ljudi iz zemalja okruženja, nerijetko čak i naši ljudi u dijaspori, ali i strani klijenti iz Evrope, Azije, nerijetko i Amerike.
Jedan dio svog života proveli ste u inostranstvu. Možete li nam reći nešto više o tome, kakve utiske nosite?
Kada pogledam unazad, interesantno je da se svi oni teški momenti kroz koje sam prošla u tim godinama čine kao prekretnice mog života na kojima sam mnogo naučila. Sa 18 godina sam znala šta znači učiti i raditi, plaćati sopstveni stan i režije (za šta su mi trebala 2 posla!), štedjeti struju kako bih imala za izlazak itd. To iskustvo nizašta ne bih mijenjala, iako je bilo mnoštvo neprospavanih noći i dana koje sam provodila u suzama, krpeći kraj sa krajem. Moja radna iskustva u Rimu kandidovala su me za rad na prestižnoj „Disney Cruise Line“ kompaniji, gdje sam naučila šta znači dijeliti kabinu od 10 metara kvadratnih (bez prozora i ispod vode) sa potpunom strankinjom, ali i shvatila koliko mi je malo prostora i stvari potrebno za srećan i ispunjen život. Takođe, slobodne dane sam provodila na bazenu, plažama, šetajući kroz nepoznate gradove prvi put, u teretani… Naučila sam da skrenem svoje misli kada je najteže, i upoznala sam sebe onakvu kakvoj se danas divim. Mislim da ne bih pošla na kruzer da sam znala koliko je teško biti sam sa sobom. Ali samo ime Disney mi je kasnije otvorilo mnoga vrata, a danas se u biznisu koristim mnogim lekcijama koje sam tamo naučila i idejama zahvaljujući kojima je Disney jedna od najuspješnijih kompanija na svijetu. Disney me naučio da se snovi zaista ostvaruju, i to je nešto u šta nikad neću prestati da vjerujem.
Šta je potrebno za uspjeh?
Za uspijeh je najvažnije da znamo da ga definišemo, kako bismo ga uopšte mogli mjeriti. Za mene je to činjenica da se budim svakog dana ispunjena radošću što imam gotovo sve o čemu sam sanjala da ću imati u svojim tridesedim, a što je uglavnom posljedica mojih izbora. Nekad su ti izbori i bili loši, ali su me doveli tu gdje jesam.
Ako ćemo jezikom Disney-a, „All you need is Faith, Trust and a little Pixie dust“ ☺ (vjera, nada i malo magičnog praha)
Poruka mladima?
Kada god se nađete u dilemi da li nešto trebate da uradite, ili šta je to što biste trebali da radite, zapitajte se sledeće „Šta bih uradio/la da me nije strah?“ Odatle trebate da počnete. Ovo je inače jedna od pouka iz knjige „Ko je maznuo moj sir?“ od Spensera Džonsona, a koju svi trebate da pročitate – čita se za sat vremena a pravo je osvježenje.
Šta za Vas predstavlja Nikšić i da li imate omiljeno mjesto u Nikšiću?
Mjesto odakle je sve počelo.
Imamo jednu omiljenu livadu u okolini Slanog jezera. Ponekad prođe poneki čoban, veoma rijetko poneko i džogira, ali osim prirode, cvrkuta ptica i ponekog stada, ova livada je u popodnevnim časovima uglavnom samo naša. Tu šutiramo loptu, trčimo, leškarimo na travi, a jednom smo čak imali priliku i da mašemo helikopteru, koji se spustio nekih 100 m od nas da nas pozdravi i pozove na vožnju.
