mladi nk

 

Ubio me Gospod Bog i Sveti Vasilije Ostroški

ako znam kako se to desilo

(kao što nikad nijesam znao kad se nešto desi

kad je to bilo)

Uglavnom, na Svetu Neđelju, juče

pijem “obećanu kafu” sa ženom

koju prvi put viđu, dragu i lijepu

kako tka riječi o našem drugarstvu,

a meni odjednom dođe da odmah tu zajaučem

za mladošću mojom nekadašnjom

(ili za mladošću našom)

a pusto vrijeme leti li, leti

taman kao ono nekad na Trebišnjici ljeti

i tada i juče pritiska me strah

da li će da odu odmah

jer imaju samo pola sata

(i ona iz mladosti i “dama od juče”)

a mene podjednako zebnja hvata.

Nakon pola sata obje su odlazile

i obje obećale da će opet doći

je li “kad na vrbi grožđe rodi”,

a ne javiće kad budu dolazile

a ja ne dam da odu nego pitam – kada

a one obje “u glas” – POSLEDNJA UMIRE NADA!