Ekstremno bogatstvo manjine i siromaštvo većine urušavaju srednji sloj stanovnika, a samim tim i temelje na kojim počiva društveni razvoj i stabilnost države Crne Gore. Nemamo strategiju za borbu protiv siromaštva kao najvažniji dokument države i ne vidimo postojanje političke volje kod Vlade da se zaštite ljudi, koji se na žalost ubrzano približavaju zoni siromaštva”, upozoravaju u Banci hrane podjećajući na Svjetski dan socijalne pravde, 20. februar, piše RTCG.

Kako ističu, ovo je datum koji treba da podsjeti na potrebu za rješavanjem pitanja poput siromaštva, ekonomske nejednakosti, socijalne isključenosti i nezaposlenosti. Izostaje ozbiljna rasprava u javnosti za problem broj jedan koji je prepoznat u Održivim ciljevima razvoja UN-a do 2030, a to je siromaštvo.

“Razmjere problema siromaštva i isključenosti iz društva, značajano su veće nego što to oslikava zvanična statistika. I to je očigledno svima. Dešavaju se gotovo nevjerovatne stvari, pa i to da su za nepun euro povećane penzije. Penzioneri svoja primanja uglavnom koriste za kupovinu ljekova i privatne preglede kod ljekara, što je nedopustivo za zemlju socijalne pravde, kakvom se po Ustavu predstavljamo. Vlada u svojim strateškim dokumentima, čak predviđa i pad realnih zarada od 0,2 odsto za period 2020-2022. Godinama unazad, socijalna pomoć je nedovoljna za goli biološki opstanak porodice”, upozoravaju u ovoj nevladinoj organizaciji.

Kako se dodaje u saopštenu, zaštita mališana koji žive u siromaštvu je tema koja se zaobilazi.

“Mnogo ljudi radi van Crne Gore i koristi mogućnost da bez vize boravi tri mjeseca, kako bi zaradili za egzistenciju porodice. Čemu se možemo nadati kada dođe do liberalizije zapošljavanja u zemljama EU, brine li nadležne? Biro rada preuzima sve moguće radnje da smanji broj evidentiranih nezaposlenih, da bi imao poželjan statistički podatak, ali ne i da bi ljude zaposlio, što je jedan od načina za umanjenje siromaštva. Zvaničnu prisječnu plata od 510 eura prima zanemarljiv broj zaposlenih što je apsurd”, zaključuju u saopštenju.

Najveći broj ljudi, kako kažu u Banci hrane, prima platu od oko 250 do 300 eura mjesečno, a osigurani su na minimalac.

“Problem smanjenja rizika od siromaštva je povezan je s pitanjem nejednakosti u raspodjeli dohotka. Nejednakost u bogatstvu može se ograničiti dobrom poreskom politikom. Kvalitetne socijalne usluge ključne su za borbu protiv sve veće nejednakosti mogućnosti. Ovo je samo mali prikaz teškoća sa kojima se ljudi u Crnoj Gori suočava i ne govori u prilog državi socijalne pravde”, poručuju u Banci hrane.

loading…