Simbol Badnjeg dana je badnjak, cerovo drvo koje se svečano loži u znak sjećanja na vatru koju su po narodnom predanju vitlejemski pastiri naložili u pećini u kojoj se rodio Isus Hristos, da bi ogrijali božansko novorođenče i njegovu majku. Iako je običaj da domaćin sam ubere badnjak za svoju kuću, u današnje vrijeme sve češće se badnjak kupuje.
Badnjak nema cijenu, već kupac sam procijeni koliko novca da da, a najčešće su to euro ili dva. U Nikšiću badnjake možete kupiti na više mjesta, ali najviše ih ima kod zgrade Treske, prekoputa solitera. Ipak naši sugrađani kažu da radije pođu u šumu i sami uberu drvo za svoj dom.
Običaj je da domaćin u zoru na Badnji dan pođe u šumu i ubere badnjak za svoju kuću, a sa sobom obično vodi muške članove porodice, ako ih ima. Za badnjak se najčešće bira cer, a u nedostatku cera izbor obično pada na druge hrastove. Rjeđe se upotrebljavaju neke druge vrste drveta, bukva, kruška, dunja, grab i šljiva. Na primorju se maslina, lovor, brijest ili planika. Gleda se da drvo bude mlado, pravo i neoštećeno. Ponegdje se badnjak više cijeni ako je neopaženo posječen u tuđoj šumi.
Kad domaćin pronađe odgovarajuće drvo, stane ispred njega okrenut istoku. Nakon što ga pospe žitom, pozdravi ga: „Dobro jutro i čestit ti Badnji dan“, prekrsti se, pomoli Bogu, pa poljubi drvo (neki od tih postupaka mogu biti izostavljeni, zavisno od lokalnih običaja). Nakon toga domaćin zasijeca drvo ukoso sjekirom. Ponegdje je običaj da se badnjak nikad ne dodiruje golim rukama, te u tom slučaju onaj ko siječe drvo prethodno navuče rukavice. Pazi se da badnjak padne na istočnu stranu i da se prilikom pada ne zaustavi na okolnom drveću. U nekim krajevima drvo zasijecaju sa tri udarca sjekire i ako ga pritom ne presijeku, odlome ga od panja čupanjem i sukanjem; lomljeni dio zove se brada i poželjna je na badnjaku. Zasječeni badnjak ne smije se ostaviti jer će proklijati, pa kuća neće imati sreće.
Prvi iver od badnjaka nose kući i stavljaju ga tamo gdje posebno žele da ostvare napredak u narednoj godini, na primjer pored košnica, u kokošarnik, ili među karlice sa mlijekom da bi se na njemu hvatali debeli slojevi kajmaka. Negdje iver stave pod kvasac da bi sve u kući raslo kao kvasac. Najčešće se iver i vrh badnjaka stavljaju u pogaču.
Badnjak treba da bude takve dužine da se može nositi na ramenu i najčešće nije duži od 2,5 metra. Negdje ga okrešu u šumi, a negdje ga donesu sa granama, pa ga usprave uz kuću pored ulaznih vrata.
