Samo za najvažnije životne potrebe prosječnoj porodici u Nikšiću potrebno je najmanje 800eura, skoro dva puta više od prosječne plate. Tako bar pokazuje računica Monstata, a znaju i naši džepovi, osjećaju da je život sve teži i da je do posla vrlo teško doći.
S tih 800 eura mogu se platiti računi, namirnice, školski pribor i najvažnije dječije potrepštine, odnosno obezbijediti život.
U računici Monstata nema ljetovanja, zimovanja, kupovine novog automobila, stana, odlaska u restorane, aktivnijeg društvenog života. Koliki bi tek onda budžet domaćinstva trebalo da bude, ako se sve to uključi? Ne može se, naravno, precizno odgovoriti na ovo pitanje.
Upravljati kućnim budžetom iz godine u godinu sve je teži zadatak. Ipak, mnogi se ne odriču svog užitka ni po koju cijenu. Pojedini stanovnici Nikšića troše i poslednju paru na gorivo, dok mladi najviše troše na izlaske. Najviše ima građana koji se maksimalno odriču mnogih stvari, kako bi kupili osnovno, a to je hrana.
Tim povodom upitali smo naše sugrađane koliko zarađuju na mjesečnom nivou, da li su im potrebni dodatni poslovi kako bi obezbijedili sve potrebe za normalan život.
“Nadležni kažu da su korpu pravili prema navikama potrošača. Gdje to ima i šta to znači? Je li to naša navika da jedemo sarmu bez mesa? Umjesto da se izračunaju stvarne potrebe građana, onako kako se radi u razvijenim zemljama, nama se podmeću nerealni podaci dobijeni na osnovu navike potrošača. Nikada nijesmo vidjeli ankete da li je, recimo, uzeto u obzir to što broj dnevnih kalorija potrebnih organizmu nije isti za dijete, fizičkog radnika, službenika? Sve se ti parametri u Evropi mjere i precizno određuju”, kaže naša sugrađanka Daliborka Papović (34), koja mjesečno zarađuje blizu 300 eura i traži dodatni posao kako bi obezbijedila sinu knjige za školovanje.
Konobari u pojedinim nikšićkim kafićima zarađuju 10 eura dnevno, pa ukoliko rade 25 dana mjesečno, mogu da zarade 250 eura.
“Živim sa ženom i sa ćerkicom, a radim u jednom kafiću gdje je plata oko 250 eura. Za potrošačku korpu potrebno nam je oko 400 eura, skoro duplo više nego što zarađujem. Ćerkica je još uvijek mala i žena nije u mogućnosti da radi. Zadužujemo se u prodavnici, otplaćujemo na rate, odradim neki dodatni posao”, priča Miroslav (25).
Sledeći odgovor dobili smo od nezaposlene sugrađanke, koja nema mjesečnih primanja.
“Više u kupovinu ne nosimo spisak namirnica koje su nam potrebne. Kupujemo isključivo one koje su na akciji! Radila sam u supermarketu i glavne mušterije su takozvani “akcijaši”. Nisu to oni udarnici, koji su briljirali na radnim akcijama, nego ljudi koji pazare robu isključivo na akcijama sniženja. Na taj način čuvaju kućni budžet, kupuju ubjedljivo najjeftinije proizvode, a ni trgovci nijesu nezadovoljni njima, jer povećavaju promet. Zbog viška radnika dobila sam otkaz i trenutno sam bez posla. Vrlo ga je teško naći”, kazala je Danka Bjelica (29), bivša radnica marketa “Franca”.
Luka Tadić (28), inženjer u nikšićkoj Željezari, smatra da odnos prosječne plate sa minimalnom potrošačkom korpom dokazuje da je država bankrotirala.
“Svuda u svijetu je prosječna plata veća od potrošačke korpe, kod nas je naopako, zbog višedecenijske sistematske pljačke režima na vlasti. Potrošačka korpa i plata treba pod hitno da se prilagodi! Primam 500 eura kao inženjer, a zavrišio sam jedan od težih fakulteta”, kazao je Tadić za naš portal.
Na osnovu riječi anketiranih možemo zaključiti da je ekonomska situacija u zemlji natjerala potrošače Nikšića da i te kako vode računa o onome što kupuju. Kako se kupovina svodi uglavnom na hranu i higijenu, prilikom takve kupovine vodi se računa o tome šta je na popustu. Besparica diktira da potrošači planiraju kupovinu. Potrošačka korpa je napunjena uglavnom robom koja je na akciji.
Prosječna zarada u avgustu ove godine u Crnoj Gori iznosila je 720 eura sa porezima i doprinosima, dok je plata u gotovini iznosila 420 eura. U odnosu na prethodni mjesec neto zarada je zabilježila rast za 0,2%.