„Time što dobrotu širimo oko sebe istovremeno je učvršćujemo i u nama samima“, rekao je norveški književnik Arne Garborg, a da samo humanost i briga za druge čine da i sami budemo bolji svjedoči Angela Jovović, naša mlada sugrađanka, studentkinja Filozofskog fakulteta i dobitnica priznanja za volontera godine. Angela je u razgovoru sa nama istakla u čemu vidi značaj volonterizma, ko su joj uzori i šta je motiviše da volontira, ali otkriva i kakvi su joj dalji planovi za budućnost i čime se sve bavi.
Koliko dugo se već baviš volonterizmom i otkud baš želja za istim?
Volontiranjem se bavim već pet godina, a želju za istim je pokrenula svijest o tome da želim da pomažem drugima.
Članica si Volonterskog kluba „Alfa centar“ i „Info point“. Kakva su tvoja iskustva i koje aktivnosti bi izdvojila kao ključne u navedenim organizacijama?
Aktivnosti u pomenutim klubovima su raznovrsne. Neke od njih su kategorije ekološkog, socijalnog i kulturnog tipa, ali postoji i mnogo drugih aktivnosti iz različitih kategorija.
Nedavno si osvojila nagradu za najboljeg volontera u kategoriji pojedinaca. Šta ona za tebe predstavlja i koliko ti znači u daljem radu?
Nagrada za najboljeg volontera mi mnogo znači kao motivacija, ali i kao podsjetnik da se trud i rad na kraju uvijek isplate. Naravno, ona mi je podstrek da nastavim da radim bolje i uspješnije.
Gdje su počeli tvoji prvi koraci u bavljenju volonterizmom i ko ti pruža najveću podršku?
Moji prvi koraci u volontiranju počeli su u Gimnaziji. Zajedno sa Marijom Lazarević, profesoricom likovne kulture, osnovali smo Omladinski klub „Connect“. Najveća podrška su mi porodica, društvo i mentori.
U čemu vidiš prednost volontiranja?
Neke od prednosti koje volontiranje može da donese su: unapređenje radnog iskustva, nova prijateljstva, dodatne poene prilikom upisa na fakultet.
Šta je to što te neprekidno motiviše da se baviš volonterizmom, a na koje prepreke nailaziš i kako ih rješavaš?
Neprekidno me motiviše pomaganje drugima. Do sada nijesam nailazila na neke prepreke, a u slučaju da ih bude sve možemo prevazići timski i zajedničkim radom.
Da li i sama pokrećeš neke akcije i kome najviše voliš da pomažeš?
Do sada sam imala jednu svoju akciju. Ona je regionalnog tipa i trenutno je pauzirana zbog koronavirusa. Volim da pomažem svima, nemam neku određenu kategoriju.
Koliko su mladi danas, po tvom mišljenju, zainteresovani za volontiranje? Na koji način im ono pomaže?
Mislim da nema mnogo mladih koji pokazuju želju za volonterizmom. Pomoću volontiranja mogu steći nove prijatelje i dodatno radno iskustvo. Takođe im pomaže da pronađu najbolji dio sebe i svoje individue, a to je humanost koja nas sve spaja i čini jačima.
Možeš li izdvojiti i opisati aktivnost u kojoj si učestvovala, a koja te je na neki način promijenila ili uticala na tebe?
Ne postoji neka specifična aktivnost koju bih mogla izdvojiti. Svaka je na neki način uticala na mene i promijenila me na bolje.
Da li imaš neke uzore koji te dodatno motivišu?
Imam puno pozitivnih uzora u svojoj okolini, ali uvijek su to starije kolege i mentori od kojih mnogo učim i stičem dodatna iskustva.
Koji su ti planovi za budućnost i šta, pored volontiranja, najviše voliš da radiš?
Trenutno sam student Filozofskog fakulteta (smjer – Obrazovanje učitelja) i u budućnosti bih voljela da se bavim ovom profesijom. Pored volontiranja volim da čitam stripove.
Da li već razmišljaš o narednim koracima koje ćeš preduzeti kako bi pomogla nekome?
Naravno, već razmišljam o tome. U planu mi je da se posvetim i fokusiram na djecu kojoj budem predavala.
Šta bi poručila mladima koji žele da volontiraju?
Svim mladima ljudima bih poručila da se bave onim što vole, ali i da ne zapostave druge, već da njeguju humanost kao osnov svih međuljudskih odnosa i uspješne socijalizacije. Kada činimo dobro za nekog mi istovremeno postajemo bolji, a to smatram jedino bitnim.
