Aleksandar Ćuković

Aleksandar Ćuković

Pisac Aleksandar Ćuković, autor je nekoliko knjiga proze, a najnovija zbirka kratkih priča, ,,Pisac u kupatilu“, ugledala je svjetlost dana u izdanju Udruženja književnika Crne Gore, u okviru Edicije ,,Novi talas“ (2019). Ćuković je rođen u Nikšiću 1991. godine, a do sada je objavio knjige: ,,Sporedni poredak“, ,,Omča“, ,,Konture horizonta“ i ,,Kad skidaju krila“. Magistar je političkih nauka. Nedavno je za knjigu ,,Kad skidaju krila“ dobio značajnu književnu nagradu ,,Mirko Banjević“ koju dodjeljuje istoimena Književna zajednica iz Nikšića.

Otkuda ljubav prema pisanju?

Mislim da je ona došla kao posljedica čitanja i uopšte interesovanja za književnost, istoriju i neke teme koje su zahtijevale da pokušam “progovoriti“ i na taj način. Pisanje je, na samom početku, došlo kao mogućnost da naizgled jednostavnim stvarima i pojavama pokušam ponuditi i svoju verziju njih samih.

Koliko Vam je vremena bilo potrebno za pisanje knjige „Pisac u kupatilu“?

U pitanju je zbirka kratkih priča koje su nastajale u izvijesnom vremenskom periodu. Kada sam procijenio da većinu njih ne bih želio više korigovati, mada je to uvijek moguće, pa i nakon objavljivanja knjige, odlučio sam da ih saberem i predam javnosti.

Zašto baš naziv „Pisac u kupatilu“?

U zbirci postoji istoimena priča, ali naslovna sintagma suštinski nadilazi tu jednu proznu cjelinu. Ona je vezivno tkivo (možda i jedino?) koje oslikava duh onoga o čemu pišem. Kratkoća, skroman pokušaj da se prošire granice kratke priče i određene teme koje se nalaze „sa obje strane književnosti“ jesu obuhvaćene tim piscem u kupatilu, piscem koji je zauzet, koji nema vremena, koji je ogoljen, demistifikovan do krajnjih granica, koji je utopljen u sukobu s kolegama po peru, koji banalizuje i produbljuje istovremeno… Šta traži pisac u kupatilu? Šta očekuje od književnosti, politike, točka istorije, umjetnosti…? Čemu se nada? Čija je to velika književnost nastajala u toaletu? Koje su to političke i uopšte istorijske odluke donošene za vrijeme pranja zuba? Sve su to granična pitanja iz kojih taj pisac iz kupatila crpi inspiraciju…

Kako birate teme za svoje priče?

Raspon tema je veoma širok i ne bih mogao reći da li postoji nešto konkretno u izboru… Međutim, ono što preovladava, na određen način, u ovoj zbirci jeste taj tretman književnosti i svih relacija u vezi sa njom. Sitni opiti iz stvarnog života.

Kako karakterišete današnju kulturu u Crnoj Gori i šire?

Umjetnici iznalaze načine da „doskoče“ sistemu i sve je teže na mikroplanu držati konce u jednim rukama. Slika stanja u Crnoj Gori jeste refleksija onoga što se dešava na krupnijem planu i na šta se sve manje može uticati. To sa sobom nosi i pozitivno i negativno iskustvo. Čini se, sa sa sociološkog aspekta gledano, da je još malo empirije, iskustva, potrebno kako bi se mogle nazreti smjernice ponašanja malih kulturnih sistema. Na globalnom nivou je to manje-više iskristalisano.

Da li imate uzora u pisanju?

Svi pisci koje čitamo utiču i to je nesporno. Za ovu priliku bih izdvojio omiljene pisce kratkih priča, iako dosta različitih poetika: Harmsa, Čehova, Lidiju Dejvis, Albaharija, Tomasa Bernharda, Kafku, Tešina…

Šta pisanje predstavlja za Vas?

Kao što pjesnik Ranko Jovović reče: „moj doprinos razaranju svijeta“.

Omiljeno mjesto u Nikšiću?

Nikšić je Grad koji se voli u cjelosti.

Vaši planovi?

Trenutno radim na jednom koautorskom projektu o istoriji Udruženja književnika Crne Gore (1946-2020), monografiji čiji se izlazak očekuje tokom ove godine.

Aleksandar Ćuković

loading…