Naša sugrađanka Teodora Radunović na najljepši mogući način čestitala je rođendan svom gradu Nikšiću. Prenijela nam je ljubav stihovima koji su prožeti ljepotama i bogatstvom prirode, a i istorijom grada u kom živi.
Teodora je učenica Osnovne škole “Luka Simonović” i odličan je đak. Pohađa i muzičku školu “Dara Čokorilo”. Talentovana je i divno svira violinu. Pored svih svojih obaveza posvećena je poeziji. Uskoro će njena zbirka ugledati svjetlost dana. Pravo je zadovoljstvo slušati je dok svira i govori svoje stihove. Želja joj kako kaže da napiše knjigu o svojoj Crnoj Gori. Po svemu sudeći u Nikšiću raste još jedan mladi pjesnik.
Nikšić moj, k’o biser sija,
obasut dobrotom milih ljudi,
velikog srca i dobre ćudi.
O, Nikšiću ljepotane
tebi nema vala mane.
Ne znaš gdje ćeš prije poći da uživaš
u punoći prirodnih ljepota tvojih,
jezera, rijeka, planina,
srce ti ispuni milina.
Svako ko ti jednom dođe,
taj poželi da se vrati
i u lijepi Nikšić svrati.
Kod stranaca što nam dođu
nijesu brda tako tvrda,
pa ne mogu da povjeruju u naša prirodna čuda.Naš je Ostrog svetilište
kome se svi na svijetu dive
i dolaze da se mole
za mrtve i žive.
Trebjesa, nam kao vila
svima draga, svima mila.
Ljepotama prirode svoje
izazove nas sve iz kuća
da pročistimo naša pluća.
Priroda zbilja nije žalila,
Nikšić je svim ljepoma obdarila.
Carev most je ukras pravi,
mnogi su ga opjevali.
U Nikšiću najljepše lipe cvjetaju,
pa svojim neodoljivim mirisom
opijaju ljude što šetaju.
Tako tim mirisom koji šire
u svačiju dušu zavire.
Požele svi pronaći slobodnu klupu
ispod njene mirisne krošnje
i u miru vrate uspomene na dane prošle.
Grad pun života i radosti,
ispunjen snagom i ljepotom mladosti.
U njemu se mnoge generacije smijeniše
i velike intelektualce iznjedriše.
Grad sportista i pjesnika,
uvaženih umjetnika.
Grad heroja, velikana
ponosni smo sa svih strana.
U Nikšiću muzičari
napraviše dobre stvari.
Šobić i njegove balade
poznate širom estrade.
Poštovanje našem Šobiću
što divno pjeva o Nikšiću.
Ljubo Čupić, heroj naš
iz istorije Nikšića o njemu ćeš puno da saznaš.Taj je junak pred neprijateljem
ponosno sa osmijehom stao
i za Nikšić život dao.
Pamtiće se uvijek stihovi Vita Nikolića,
vječitog pjesnikaiz Nikšića.
Raduj se, cvjetaj moj voljeni grade
nek se ponose sa tobom
generacijei stare i mlade.
Ponosna sam na svoj Nikšić grad
i poklanjam mu za rođendan ovu pjesmu sad.
Gdje god da pođem, opet ću ti doći
jer niđe nijesu tako tihe noći.
Eto tako neka svi znaju,
kakvo je bogatstvo živjeti u mom zavičaju.
Teodora Radunović