Centar za socijalni rad Nikšić prošle godine zabilježio je oko 25 slučajeva zlostavljanja i zanemarivanja djece. Desetoro djece roditelji su fizički zlostavljali, a ostalih 15 je u najvećoj mjeri obrazovno zanemarivano i prisiljavano na prosjačenje.

Statistika Centra za socijalni rad Nikšić pokazuje da su u 2015. godini, kao i ranijih godina, roditelji zlostavljali i zanemarivali svoju djecu. Broj takvih slučajeva, na sreću, nije veći u odnosu na prethodne godine, ali svakako zabrinjava.

“U najvećem broju situacija je prisutno obrazovno zanemarivanje, kao i eksploatacija u smislu upućivanja djeteta na prosjačenje ili nesprečavanje da to čini” kazala je DN Bojana Miletić iz Centra za socijalni rad Nikšić.

Miletić kaže da Centru za socijalni rad slučajeve zlostavljanja i zanemarivanja djece najčešće prijavljuju komšije ili bliži srodnici porodice u kojoj djete odrasta.

“U najvećem broju slučajeva koji se procesuiraju riječ je o fizičkom nasilju, s obzirom da postoje jasni indikatori za njegovo prepoznavanje i samim tim je ovaj oblik nasilja lakše dokazati. U slučajevima koji su zabilježeni u Centru za socijalni rad, najčešće je bilo riječi o neprimjerenom tjelesnom kažnjavanju”, kazala je Miletić.

U Centru za socijalni rad napominju i da društvo u Nikšiću, kao i u čitavoj Crnoj Gori, još nema jasno izgrađen stav kada vaspitne mjere prelaze dozvoljene granice.

“Generalno, iako su indikatori za procjenu jasni, nesigurnost u procjeni prilikom određivanja neprimjerenosti tjelesnog kažnjavanja djece nastaje zbog tolerancije koju naše društvo ima kada je u pitanju ovakva vrsta kažnjavanja. Zbog toga je veoma važno edukovati roditelje u pogledu uticaja koji na djecu ostvaruju primjenom različitih vaspitnih postupaka. Tjelesno kažnjavanje, sa aspekta dječijih prava i posljedica koje ostavlja na djecu, nikako ne može biti prihvatljiv vaspitni metod”, ističe Miletić.

U gradu pod Trebjesom nije često da se djeca izdvajaju iz porodice, jer trpe zlostavljanje i zanemarivanje. Miletić kaže da se najčešće problem rješava osnaživanjem porodice uz pomoć stručnjaka, socijalnih radnika i nadležnih institucija.

“Tokom 2015. godine, jedno dijete je bilo izdvojeno iz porodice, ali je, nakon određenih stručnih procedura i osnaživanja kapaciteta roditelja, vraćeno u biološku porodicu. Izdvajanja djeteta iz porodice kao radikalna mjera preduzima se kad su interesi djeteta toliko ugroženi da drugim metodama ne može postići željeni učinak. To su slučajevi kad roditelji u većoj mjeri zanemaruju podizanje i vaspitanje djeteta ili kad postoji opasnost za pravilno podizanje djeteta”, napominje Miletić.

Zbor različitih razloga i okolnosti 59 djece iz Nikšića smješteno je u hraniteljskim porodicama, a od kojih je četvoro u nesrodničkim, a 55 u srodničkim porodicama. Uslugu porodičnog smještaja koristi pet samohranih majki sa djecom do tri godine.

“Važno je naglasiti da je ovakav vid zaštite djece primijenjen, kako za djecu bez roditeljskog staranja, tako i za djecu čiji je razvoj u biološkoj porodici bio ugrožen”, istakla je Miletić.