U znak sjećanja na oko 40 hiljada radnika iz Čikaga koji su, tražeći bolje uslove života, stupili u štrajk 1886. godine, danas se obilježava Međunarodni praznik rada, 1. maj.

U Sjedinjenim Američkim Državama tada je organizovano oko pet hiljada štrajkova nezadovoljnih radnika koji su zahtijevali obezbjeđivanje dnevnog radnog vremena od osam sati, odmora i kulturnog uzdizanja.

U Čikagu su 3. i 4. maja izbili sukobi između radnika i policije, bilo je poginulih, a vođe štrajka osuđene su na smrt.

Predstavnici radnika iz cijelog svijeta tri godine kasnije, u Parizu na Drugom kongresu Internacionale, odlučili su da svake godine slave Prvi maj kao međunarodni praznik radničke borbe i solidarnosti.

Od tada radnici svakog 1. maja organizuju priredbe, zborove i demonstracije, izlaze na ulice tražeći bolje uslove života i rada. Prvi maj je, kao i u većini zemalja svijeta, državni praznik u Crnoj Gori. I ove godine će Unija slobodnih sindikata (USSCG) na Međunarodni praznik rada organizovati tradicionalnu prvomajsku protestnu šetnju kako bi skrenuli pažnju na probleme i prava radnika u Crnoj Gori.

Da li je ovaj praznik sa vremenom promjenio svoj smisao ili možda izgubio svoje značenje i ostao samo u sjećanjima, pitali smo naše sugrađane.

„1. maj je međunarodni praznik rada, kod nas i jednim dijelom komunistički praznik. Pamtim ga po slobodnim danima u školi i okupljanjem društva radi sakupljanja i paljenja guma. Sad ga obilježavam podizanjem zastave SFRJ i proslavom u užem krugu društva. Nažalost, uticaj Zapada i uništavanje svih tekovina stare države doveli su do poremećaja svih vrijednosti i zloupotrebe svih praznika u političke svrhe, pa je tako i 1. maj izgubio čar koju je imao”, kazao je Miloš (34).

Igor (37) pamti kako su kao djeca on i njegovi prijatelji palili gume i da su to za njih bili lijepi trenuci. Međutim, sad je 1. maj za njega sasvim izgubio svoje značenje, jer ne pamti više ta srećna vremena.

„Za mene je 1. maj praznik rada i dan kada se ne radi. Dok sam bio manji nije se išlo u školu i uvijek mi je posebno bio drag. Ranije su to bile školske priredbe i tradicionalno paljenje guma, a sad se ništa ne dešava na taj dan”, komentariše Mihailo (33).

Natalija (28) je rekla da je za nju 1. maj dan kao i svaki drugi. Sjeća se, ipak, kako su se ranije pravila velika okupljanja, palile su se gume, slavio se praznik rada. Sad taj dan ne znači ništa i ne obilježava se.

„Ranije je bilo nekih manifestacija i građani su bili uključeni u to. Sada 1. maj proslavljaju slabije jer ljudi nemaju vremena. I ako imaju slobodan dan koriste ga za odmor sa svojom porodicom. Po mom mišljenju praznik je izgubio na svom značaju i razlog tome je da se ljudi više ne vesele, pošto imaju hiljadu drugih briga i problema, pa im nije do slavlja”, kaže Maja (27).

Nađa (46) se sjeća kako je kao dijete išla sa roditeljima sa zastavicom i balonima na manifestacije. Smatra da je sad praznik izgubio svoj smisao i ne obilježava se nikako.

„Za mene je 1. maj praznik rada koji me podsjeća na Jugoslaviju, Tita, gume i roštilj. Tog dana sam obično išao sa društvom na roštilj. Po mom mišljenju i danas 1. maj ima svoj smisao…”, komentariše Dragan (41).